Telefon zvoni sa dvije strane
Ujutru zoveš pedijatra za dijete. Popodne zoveš doktora za majku. Uveče praviš tabelu lijekova za jedno dijete, a druga tabela je za roditelja. Nisi ni sama shvatila kad si postala menadžerica cijele porodice.
Niko te nije pitao želiš li tu ulogu. Prosto je došla, jer si žena, jer si sredina, jer si na raspolaganju.
Krivica koju osjećaš na obje strane
Kad si sa djecom, osjećaš da zanemaruješ roditelje. Kad si sa roditeljima, osjećaš da kradeš vrijeme djeci. Nikad se ne osjećaš kao da si tamo gdje treba da budeš, jer u svakom trenutku neko drugi te treba negdje drugdje.
Ne možeš dati sto posto na dvije strane
Matematika je jednostavna, iako to niko ne kaže naglas. Nemaš neograničeno vrijeme, energiju ni pažnju. Kad daješ sve djetetu, roditelju ostaje manje, i obrnuto. To nije neuspjeh. To je fizika vremena.
Pomoć nije priznanje slabosti
Angažovana njegovateljica, sestra koja preuzme jedan dan, prijateljica koja odvede dijete na sat vremena, sve to nije znak da ne možeš. Znak je da si dovoljno pametna da znaš kad ti treba tim, ne samo volja.
Starija sestra bi ti rekla
Ne moraš biti jedina osoba koja nosi cijelu porodicu. Tražiti pomoć nije predaja. To je jedini način da ostaneš dovoljno dugo za obje strane.
Za kraj
Ako si se prepoznala u ovom tekstu, sačuvaj ga za dan kad ti opet dođe da se pitaš jesi li zakasnila sa sopstvenim životom. Kasne tridesete nisu kraj ničega. One su prvi put da živiš život koji je zaista tvoj, a ne onaj koji se od tebe očekivao.