Postojala je zavodljiva ideja o umjetnoj inteligenciji: pošto je tehnologija nova, svi navodno krećemo gotovo od nule. Nema desetljeća iskustva koje neko može staviti na sto. Nema stare hijerarhije koju treba sustizati. Ako naučiš brzo, radiš dobro i znaš koristiti nove alate, teren bi konačno mogao biti ravniji.
Podaci iz 2026. pričaju neugodniju priču. Prema LinkedIn Economic Graph istraživanju, žene su činile samo 26 posto novih zaposlenih u AI poslovima u SAD-u tokom 2025, dok su činile oko polovinu novih zaposlenih izvan AI zanimanja. Na samom vrhu jaz je još veći: u analizi 27 zemalja žene drže tek 13 posto C-suite AI pozicija. Istovremeno su poslovi povezani s AI među najbrže rastućim i najbolje plaćenim dijelovima tržišta rada.
Drugim riječima, ovo nije rasprava o tome jesu li žene dovoljno zainteresovane za tehnologiju. Ovo je pitanje ko će imati pristup novcu, uticaju i vlasništvu u ekonomiji koja se upravo gradi.
Novi sektor može naslijediti stare navike
Kada nastane nova industrija, lako je pretpostaviti da nastaje i novi sistem. Ali kompanije ne zapošljavaju u vakuumu. One koriste postojeće mreže, preporuke, investicijske krugove, kriterije “potencijala” i predstave o tome ko izgleda kao tehnički lider. Ako su ti sistemi godinama davali više vidljivosti muškarcima, nova tehnologija sama po sebi neće ih poništiti.
Svjetski ekonomski forum u Global Gender Gap Reportu 2026. bilježi da su žene slabije zastupljene u AI firmama nego u kompanijama izvan AI sektora na gotovo svakom nivou senioriteta. Među individualnim contributorima u AI firmama čine 36,6 posto, a na najvišem menadžerskom nivou 25,3 posto. Istovremeno je udio žena koje navode AI engineering vještine porastao, ali taj napredak još nije pretvoren u jednaku zastupljenost tamo gdje se donose odluke.
Najvažnije pitanje nije hoće li AI uzeti posao
Za žene postoji još jedan sloj problema. ILO je ove godine pokazao da su zanimanja u kojima dominiraju žene gotovo dvostruko češće izložena generativnom AI-u nego zanimanja u kojima dominiraju muškarci, 29 prema 16 posto. Razlog nije misteriozan. Žene su i dalje snažno zastupljene u administrativnim, kancelarijskim i poslovima podrške, upravo onima u kojima veliki dio rutinskih zadataka može biti automatizovan.
ILO pritom ne tvrdi da će svi ti poslovi nestati. Mnogo je vjerovatnije da će se promijeniti zadaci, potrebne vještine i način rada. Ali to nas dovodi do mnogo korisnijeg pitanja od paničnog “hoće li AI uzeti moj posao?”: na kojoj strani promjene želiš biti?
Ako se jedan dio rada automatizuje, vrijednost se pomjera prema ljudima koji znaju postaviti problem, koristiti alate, provjeriti rezultat, donositi odluke, povezati tehnologiju s biznisom i preuzeti odgovornost za ono što sistem proizvede. To nisu nužno programeri. To mogu biti marketerice, vlasnice malih biznisa, pravnice, dizajnerice, računovođe, urednice, HR stručnjakinje i žene u desetinama drugih profesija.
Ne treba svaka žena postati AI inženjerka
Jedna od najgorih posljedica tehnološke panike jeste osjećaj da sada svi moramo promijeniti profesiju. Ne moramo. Ali postaje rizično prepustiti AI nekome drugom uz objašnjenje da “to nije moj svijet”.
Digitalna pismenost prije dvadeset godina nije značila da svi trebamo postati developeri. Značila je da više nije bilo pametno graditi karijeru bez osnovnog razumijevanja interneta, pretrage, e-maila i digitalnih alata. AI pismenost ide istim putem. Isto vrijedi i za finansijsku sigurnost žene: vrijednost nije samo u znanju, nego u prostoru za izbor koji nam to znanje daje.
Za početak je dovoljno ozbiljno savladati tri stvari. Prvo, razumjeti šta alat može, a šta ne može i gdje halucinira. Drugo, naučiti ga koristiti na stvarnim zadacima iz vlastitog posla, ne samo za generična pitanja. Treće, graditi vještine koje rastu u vrijednosti kada je proizvodnja teksta, slike ili analize jeftinija: prosudbu, strategiju, ukus, povjerenje, pregovaranje, poznavanje kupca i sposobnost da se donese odluka.
Ko gradi sistem, određuje i šta sistem smatra normalnim
Zastupljenost žena u AI-u nije važna samo zbog plata. Tehnologija sve više odlučuje šta vidimo, koga kompanije filtriraju u zapošljavanju, kako se procjenjuje rizik, kakve proizvode dobijamo i čiji se problemi smatraju dovoljno važnim da budu riješeni.
Ako žene uglavnom ostanu korisnice gotovih sistema, a mnogo rjeđe budu osnivačice, tehničke liderice, investitorice i osobe koje odlučuju šta će se graditi, gubimo dvostruko: dio ekonomskog kolača i dio uticaja nad pravilima nove ekonomije.
Najskuplja odluka može biti čekanje
Ne treba nam još jedan narativ u kojem se ženama govori da samo moraju više raditi na sebi pa će sistem postati pravedan. Brojke pokazuju strukturni problem i kompanije, obrazovni sistemi i investitori imaju svoj dio odgovornosti.
Ali postoji i dio koji možemo uzeti u vlastite ruke. Ako si do sada AI posmatrala kao igračku za pisanje captiona, vrijeme je da ga počneš posmatrati kao novu infrastrukturu rada. Pitaj gdje u tvojoj profesiji nastaje nova vrijednost. Koji se zadaci ubrzavaju? Koje odluke ostaju ljudske? Ko sada može napraviti ono za šta je prije trebao tim? I kako možeš biti osoba koja upravlja tim procesom, umjesto osoba kojoj ga neko samo nametne?
AI možda neće izjednačiti teren sam od sebe. Tehnologija to gotovo nikada ne radi. Ali žene ne moraju čekati da im neko kasnije objasni pravila igre u ekonomiji koja se upravo piše.
Izvori: LinkedIn Economic Graph, avgust 2026; World Economic Forum, Global Gender Gap Report 2026; International Labour Organization, Gen AI, occupational segregation and gender equality in the world of work, mart 2026.