Prije neku večer sam dobila poruku od drugarice, slika ekrana razgovora sa dečkom, i pitala me je da li joj se nešto učinilo ili je on stvarno lud. Pisao joj je “žao mi je što se tako osjećaš” poslije nečega što je uradio, i ja sam odmah znala o čemu se radi jer sam tu rečenicu čula toliko puta da mogu prepoznati njen ukus.
To nije izvinjenje. To je premještanje krivice s onoga što je urađeno na to kako si TI to primila. Razlika je ogromna, samo se dobro krije. Kad ti neko kaže “žao mi je što se osjećaš povrijeđeno”, on se ne izvinjava za ono što je uradio, on se žali na tvoju reakciju. Kao da je problem u tvojoj osjetljivosti, a ne u njegovom postupku.
Meni je trebalo godinama da razlikujem prava izvinjenja od ovih. Pravo izvinjenje ima subjekat i objekat na pravom mjestu: “Žao mi je što sam vikao na tebe.” Lažno ima subjekat na pogrešnom mjestu: “Žao mi je što si se tako osjetila.” Prvo priznaje radnju. Drugo priznaje samo tvoju emociju, kao da je ona nastala sama od sebe, niotkuda, bez uzroka.
Ima još jedna varijanta koju obožavam da mrzim, ona koja stiže s pridjevom “opet”: “Izvini što opet moramo pričati o istoj stvari.” Kao da je tvoja upornost problem, a ne njegovo ponašanje koje se ponavlja. Sjećam se kad mi je jedan bivši rekao baš to, i ja sam se stvarno osjetila kao dosadna osoba koja pretjeruje, sve dok nisam sjela i prebrojala. Šesti put istog mjeseca. Nisam ja bila ta koja pretjeruje.
Kako prepoznaš pravo izvinjenje? Ono ima tri dijela, i sad zvuči kao formula ali stvarno je jednostavno kad ga čuješ. Priznaje šta je urađeno, konkretno, ne uopšteno. Ne dolazi s “ali” odmah iza. I ne traži od tebe da ga odmah utješiš zbog toga koliko mu je teško što se osjeća loše. Ako se poslije izvinjenja ti osjećaš kao da moraš njega da tješiš, nešto nije u redu s tim izvinjenjem.
Drugarici sam rekla, pošalji mu jedno pitanje umjesto odgovora sljedeći put. “Za šta se konkretno izvinjavaš?” Ne zato da ga uhvatiš u zamku, nego zato što ćeš iz odgovora odmah znati da li je to izvinjenje ili samo bijeg iz razgovora u lijepom pakovanju. Ako ne može da ti kaže tačno šta je uradio, onda ti ne duguje izvinjenje, on samo želi da tema završi.
Ne kažem da svako “žao mi je” treba analizirati kao dokaz na sudu. Ali kad ti se nešto u stomaku steže poslije izvinjenja umjesto da se olakša, vjeruj tom osjećaju. Tijelo ti obično zna prije glave.
