Oglas za posao može te odbiti i prije nego što poslodavac uopće vidi tvoje ime. Dovoljno je da pročitaš dvanaest zahtjeva, prepoznaš devet stvari koje znaš raditi i zapneš na preostale tri. Zatvoriš stranicu uz zaključak da još nisi spremna. Neko drugi, s vrlo sličnim iskustvom, pošalje prijavu i dobije priliku da objasni šta zna.
To ne znači da svaka žena treba ignorisati uslove konkursa. Znači da vrijedi razlikovati stvarni nedostatak kompetencije od liste želja koju je neko napisao kao da zapošljava cijeli odjel u jednoj osobi. Oglas nije presuda o tvojoj vrijednosti. To je početak razgovora o tome šta posao traži.
Popularna priča o 60 i 100 posto nije uputstvo za život
Vjerovatno si čula tvrdnju da se muškarci prijavljuju kada ispunjavaju 60 posto uslova, a žene čekaju svih 100 posto. Ta se rečenica godinama ponavlja kao da je precizno, univerzalno pravilo. Njeno porijeklo povezuje se s internim izvještajem kompanije Hewlett-Packard, ali takav podatak ne treba predstavljati kao dokaz da svaka žena i svaki muškarac razmišljaju na isti način. Ne znamo da li se taj odnos može prenijeti na sve zemlje, zanimanja i generacije.
Autorica Tara Sophia Mohr upravo je tu tvrdnju preispitivala u tekstu objavljenom u Harvard Business Reviewu 2014. godine. U njenoj anketi s više od hiljadu ispitanika razlog za odustajanje nije se mogao jednostavno svesti na manjak samopouzdanja. Mnogi su smatrali da je besmisleno trošiti vrijeme na prijavu ako poslodavac unaprijed navodi uslove koje ne ispunjavaju. Dio žena češće je doživljavao oglas kao skup pravila koja treba poštovati, a ne kao početnu listu za pregovaranje.
To je bitna razlika. Ženi koja ne želi uzalud potrošiti večer na prilagođavanje biografije ne pomaže mnogo savjet da jednostavno bude hrabrija. Njoj treba način da procijeni koji konkurs vrijedi njenog vremena.
Podaci pokazuju razliku u prijavama, ali ne objašnjavaju cijelu priču
U LinkedInovom izvještaju iz marta 2019., zasnovanom na ponašanju korisnika te platforme, žene su bile 14 posto manje sklone poslati prijavu nakon pregleda oglasa nego muškarci. Kada bi se prijavile, u analiziranim podacima bile su 16 posto vjerovatnije da će biti zaposlene. To nisu procenti koje treba tumačiti kao današnje stanje tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Riječ je o starijem istraživanju jedne profesionalne platforme, a rezultat ne dokazuje da je oprez uzrok većeg uspjeha.
Još jedan detalj iz istog izvještaja zaslužuje pažnju: profili žena rjeđe su otvarani kada bi se pojavili u rezultatima pretrage regrutera. Dakle, nije pošteno svu odgovornost prebaciti na kandidatkinje i reći da bi problem nestao kada bi bile samouvjerenije. I poslodavci biraju koga će primijetiti, kako pišu oglase i šta smatraju relevantnim iskustvom.
Urednički zaključak je jednostavan: nemoj se sama isključiti prije provjere, ali nemoj ni pristajati na posao za koji nemaš neophodnu stručnu osnovu.
U oglasu se često miješaju tri potpuno različite vrste uslova
Prva grupa su uslovi bez kojih posao zaista ne možeš zakonito ili sigurno raditi. Ako je za određeno radno mjesto potrebna važeća profesionalna licenca, određena stručna sprema propisana pravilima ili konkretna dozvola, to nije detalj koji se može nadoknaditi entuzijazmom. Isto važi za vještinu koja je neophodna od prvog dana i za koju poslodavac nema prostor za obuku.
Druga grupa su vještine koje se mogu naučiti. Oglas za koordinatoricu projekata, naprimjer, može tražiti iskustvo u određenom programu za praćenje zadataka. Ako si već vodila rokove, budžete i komunikaciju u drugom alatu, možda ti nedostaje poznavanje interfejsa, a ne sposobnost da obavljaš posao. To nije garancija da će te zaposliti. Jeste razlog da ne odustaneš automatski.
Treća grupa su poželjne karakteristike: iskustvo u određenoj industriji, dodatni jezik koji se rijetko koristi, poznavanje još jednog programa ili određeni broj godina rada. Ponekad su zaista presudne. Ponekad su napisane jer je neko sastavljao idealan profil. Razliku nećeš uvijek znati iz oglasa, ali možeš postaviti pitanje.
Prođi kroz konkurs i pored svakog uslova napiši jednu od tri oznake: neophodno, mogu naučiti, poželjno. Ako ne ispunjavaš neophodan uslov, provjeri postoji li zakonit ili realan alternativni put. Ako ti nedostaju samo poželjne stavke, prijava često ima više smisla nego još jedan mjesec odgađanja.
Iskustvo ne mora imati isti naziv da bi bilo relevantno
Zamisli ženu koja je pet godina vodila malu trgovinu. Organizovala je narudžbe, razgovarala s dobavljačima, rješavala reklamacije, pratila troškove i dogovarala raspored. Onda vidi konkurs za operativnu koordinatoricu i odustane jer nikada nije nosila tu titulu.
Možda joj zaista nedostaje dio znanja. Ali naziv prethodnog posla nije potpuna slika onoga što je radila. U prijavi bi umjesto općenite rečenice „odgovorna i komunikativna“ mogla navesti: „Koordinirala sedmične narudžbe s pet dobavljača, pratila rokove isporuke i rješavala reklamacije kupaca.“ Brojevi u ovom primjeru su ilustrativni. U stvarnoj biografiji smiju stajati samo oni koje možeš potvrditi.
Isto vrijedi za žene koje se vraćaju na tržište rada nakon pauze, mijenjaju industriju ili su dio iskustva stekle kroz vlastiti posao. Nemoj izmišljati kontinuitet zaposlenja niti porodične obaveze predstavljati kao profesionalne certifikate. Ali nemoj ni potcijeniti posao koji si zaista obavljala samo zato što nije imao zvučan naziv.
Ne moraš dokazivati da znaš sve. Moraš pokazati kako ćeš raditi.
U dobroj prijavi najkorisniji je most između onoga što poslodavac traži i onoga što si već uradila. Umjesto da nabrajaš osobine, poveži dvije ili tri ključne odgovornosti s konkretnim rezultatima. Ako se traži organizacija događaja, navedi kakav si događaj koordinirala, s koliko učesnika, kakvim budžetom ili u kojem roku, ako su ti podaci tačni i dostupni.
Za vještinu koja ti nedostaje ne piši „brzo učim“ kao zamjenu za dokaz. Napiši šta već znaš i kako bi premostila razliku. Naprimjer: „Radila sam s dvije platforme za upravljanje projektima i upoznata sam s planiranjem rokova; program naveden u oglasu još nisam koristila, ali sam spremna savladati njegove osnove prije početka rada.“ To je poštenije i uvjerljivije od tvrdnje da poznaješ alat koji nikada nisi otvorila.
U razgovoru možeš pitati: „Koja su tri rezultata najvažnija u prva tri mjeseca?“ i „Koje vještine kandidat mora donijeti prvog dana, a za koje postoji obuka?“ Odgovori ti pomažu da procijeniš posao jednako kao što poslodavcu pomažu da procijeni tebe.
Postoje oglasi kojima ne duguješ ni prijavu
Oprez nije slabost. Ako oglas ne navodi osnovne informacije o radnom mjestu, traži neplaćene višednevne zadatke bez jasnog razloga, obećava neograničenu zaradu bez objašnjenja ili izbjegava odgovor na pitanje o ugovoru, nema potrebe da trošiš energiju dok ne dobiješ pojašnjenje. To nisu automatski dokazi prevare, ali jesu razlozi za dodatnu provjeru.
Posebno obrati pažnju na poslodavce koji u jednoj osobi traže prodaju, marketing, administraciju, korisničku podršku i dostupnost u svako doba, a ne objašnjavaju prioritete ni naknadu. Ako posao u praksi uključuje pet različitih uloga, tvoj problem možda nije što nemaš pet savršenih biografija. Problem može biti loše definisano radno mjesto.
O tome kako nevidljivi zadaci često ostaju izvan službenog opisa posla pisali smo i u tekstu „Na poslu nisi prirodno bolja s ljudima“. Korisno je prepoznati neplaćeni dodatni rad već u fazi razgovora, a ne tek kada postane svakodnevica.
Petnaest minuta za odluku koja je bolja od automatskog odustajanja
Otvori oglas i prvo pročitaj opis stvarnih zadataka, ne samo listu osobina. Zatim označi uslove bez kojih posao nije moguć. Pored svakog važnog zadatka napiši po jedan primjer iz vlastitog iskustva. Ako primjera nema, zapitaj se možeš li znanje realno steći u razumnom roku. Nakon toga provjeri kompaniju, vrstu ugovora, lokaciju, radno vrijeme i, ako je dostupno, raspon plate.
Ako ti je plata važan kriterij, ne moraš se izvinjavati zbog toga. U tekstu o transparentnosti plata i razgovorima za posao objašnjavamo zašto je korisno znati finansijske uslove prije nego uložiš sate u selekcijski proces.
Na kraju odluči: prijavljujem se, prvo tražim pojašnjenje ili preskačem konkurs. Sve tri odluke mogu biti razumne. Poenta nije slati biografiju na svaki oglas. Poenta je prestati koristiti tuđu predugačku listu kao automatski razlog da sebi zatvoriš vrata.
Odgovornost nije samo na kandidatkinji
Poslodavci imaju svoj dio posla. LinkedInove preporuke regruterima uključuju jasno odvajanje obaveznih od poželjnih uslova, opis konkretnih ciljeva radnog mjesta i navođenje raspona plate. Međunarodna organizacija rada također naglašava transparentne kriterije zapošljavanja zasnovane na kompetencijama, bez rodne pristrasnosti. To su principi dobre prakse, a ne tvrdnja da su svi navedeni postupci zakonska obaveza svakog poslodavca u BiH.
Kandidatkinja ne može sama popraviti nejasan oglas, pristrasnost u izboru ili loše uslove rada. Ali može odbiti da nejasnoću odmah protumači kao dokaz vlastite nedovoljnosti.
Ne moraš biti idealna osoba iz oglasa. Moraš imati dovoljno stvarnih razloga da vrijedi razgovarati o poslu.
Izvori za provjeru: Tara Sophia Mohr, Harvard Business Review, 25. 8. 2014.; LinkedIn, Gender Insights Report, 5. 3. 2019.; LinkedIn Talent Blog, preporuke za oglase, 28. 5. 2019.; ILO, preporuke o transparentnom zapošljavanju.
Fotografija: Christin Hume / Unsplash.