Treći sastanak je moj lični test, ne zato što postoji neko magično pravilo o broju tri, nego zato što je to obično tačka kad prva nervoza padne i ljudi počnu pokazivati malo više od uvježbane verzije sebe. Ovo su pitanja koja sam počela postavljati, poslije nekoliko veza u kojima sam saznala odgovore na njih tek poslije godinu dana, kad je bilo mnogo skuplje da saznam.
Kako izgleda tvoj tipičan sukob sa nekim bliskim, kako ga rješavaš? Ne pitam da li se svađa, pitam KAKO. Odgovor ti govori više o budućnosti nego bilo koja romantična rečenica koju čuješ te večeri.
Šta te je naučio prošli odnos? Ako čovjek nema odgovor na ovo, ili ako odgovor uvijek ispadne “ona je bila luda”, to ti govori da nije preuzeo nikakvu odgovornost iz prošlosti, što znači da ćeš vjerovatno dobiti istu priču ponovo, samo sa tvojim imenom umjesto imena prethodne.
Kako se ponaša prema osoblju u restoranu, prema konobaru koji je pogriješio narudžbu? Ovo pitanje ne treba ni da postaviš direktno, samo obrati pažnju. Način na koji neko postupa sa osobom od koje ne treba ništa, konobarom, taksistom, prodavcem, jeste najbolji predviđač kako će postupati sa tobom kad prestane da se trudi da ostavi dobar utisak.
Kakav je odnos sa svojom porodicom, konkretno, ne generalno “dobar” ili “loš”? Ljudi vole reći “dobar sam sa mamom” i onda pola sata kasnije opisati odnos koji zvuči napeto ili čudno. Slušaj priče, ne etikete.
I zadnje, pomalo neprijatno pitanje koje rijetko postavljamo: šta on ili ona misli da si ti loša u vezi? Ne pitam da te kritikuje na trećem sastanku, pitam koliko je pažljivo gledao ili gledala, i koliko je iskren kad odgovori. Neko ko kaže “ništa, savršena si” na trećem sastanku vjerovatno je već u modu impresioniranja, ne stvarnog gledanja.
Ova pitanja neće spasiti loš odnos od toga da bude loš odnos. Ali ti mogu uštedjeti godinu koju bih ja provela učeći ove odgovore na teži način, kroz suze u kupatilu umjesto kroz jedan iskren razgovor uz kafu.
