Bilo je perioda kad sam se izvinjavala i za vrijeme.

Kad bih ušla u sobu i nešto ne bi valjalo, prvi osjećaj mi je bio da sam ja nešto pokvarila. Prije nego bih uopšte saznala šta se desilo.

Dvije vrste krivice

Ovo je razlika koja mijenja sve.

Zdrava krivica dolazi poslije nečega što si stvarno uradila. Ima jasan uzrok. Ima rješenje. Kad se izviniš ili popraviš, ona prođe.

Nametnuta krivica nema uzrok koji možeš imenovati. Ne prolazi poslije izvinjenja. Vraća se sljedeći dan bez razloga.

Ako se poslije izvinjenja osjećaš gore, a ne bolje, to nije bila tvoja krivica.

Odakle dolazi

Iz djetinjstva u kojem si bila zadužena za mir

Ako si odrasla u kući gdje je nečije raspoloženje određivalo cijeli dan, naučila si čitati sitne znakove.

To je bila korisna vještina tada. Sada te košta.

Iz odgoja koji je dobru ženu definisao kao onu koja ne smeta

Bila si pohvaljena kad si bila tiha, snalažljiva i skromna u zahtjevima.

Traziti nešto za sebe je onda automatski počelo zvučati kao sebičnost.

Iz odnosa u kojem se krivica koristi kao alat

Ako svaki razgovor završava tako da se ti izvinjavaš, to nije slučajnost.

To je obrazac, i on ima svrhu. Osoba koja se osjeća krivom ne postavlja zahtjeve.

Test od tri pitanja

Kad te sljedeći put stegne, pitaj se ovo.

Šta sam tačno uradila? Ako ne možeš imenovati radnju, nemaš razloga za krivicu.

Da je to uradila moja najbolja prijateljica, šta bih joj rekla? Skoro uvijek bi je branila.

Ko ima korist od toga što se ja sada osjećam ovako? Ponekad je odgovor niko. Ponekad nije.

Šta možeš uraditi

Prestani se izvinjavati za postojanje. Umjesto “izvini što smetam”, probaj “imaš minutu”.

Umjesto “izvini što sam kasnila”, probaj “hvala što si sačekao”. Ista situacija, drugačija pozicija.

Sačekaj prije nego popraviš. Kad osjetiš poriv da nešto zagladiš, izbroj do deset. Često poriv prođe, a ti si naučila nešto o sebi.

Zapisuj kad se javlja. Za dvije sedmice ćeš vidjeti da nije slučajno raspoređena.

Razdvoji tuđe razočarenje od svoje greške. Neko može biti razočaran, a da ti nisi pogriješila. Te dvije stvari mogu postojati istovremeno.

Ako je krivica stalna i teška

Ako te prati godinama, ako ti otežava svakodnevni život, razgovor sa stručnom osobom je najpametniji potez.

Ne zato što je s tobom nešto loše. Nego zato što su neke stvari prestare da bi se rješavale same, i to je u redu priznati.

O tome kako se krivica koristi kao alat pišem detaljnije u knjizi Mračno znanje.

Pročitaj i o emocionalnoj ucjeni i kako postaviti granice.

Imenuj radnju. Sačekaj prije nego popraviš. Zapisuj kad se javlja.

Za šta se ti najviše izvinjavaš, a nisi kriva? 🤍