Neću ti reći da nikad ne objavljuješ dijete.
Ja od društvenih mreža živim. Bilo bi licemjerno da ti držim predavanje o tome kako je svaka fotografija opasna. Ali baš zato što znam kako mreže rade iznutra, želim da ovo pročitaš.
Koliko toga zapravo objavimo
Povjerenica za djecu u Engleskoj objavila je 2018. godine izvještaj o tome ko sve ima podatke o djeci.
Prema njemu, roditelji djece do 13 godina na mreže u prosjeku postave 71 fotografiju i 29 videa svog djeteta godišnje. To je oko 1.300 fotografija do trinaestog rođendana. Prije nego što je dijete uopće dobilo svoj profil.
U istom izvještaju navodi se i procjena banke Barclays da bi do 2030. godine podaci koje roditelji dijele na internetu mogli stajati iza dvije trećine krađa identiteta mladih ljudi. To je procjena, ne izmjeren podatak. Ali govori u kom smjeru stručnjaci gledaju.
Pravo pitanje nije sigurnost, nego pristanak
Obično pričamo o predatorima i krađi podataka. To je stvarno. Ali ima nešto što se dešava i kad se ništa loše ne desi.
Dijete jednog dana odraste i vidi da je njegov prvi pad, prvi plač i prva kupka dostupna ljudima koje nikad nije upoznalo. Nije ga niko pitao.
Mi odrasli bismo poludjeli da neko objavi našu najgoru fotografiju. Djeca to samo još ne mogu reći.
Pet pitanja prije objave
Da li bi mom djetetu sa 14 godina bilo neugodno da ovo vide drugovi iz razreda?
Da li se na fotografiji vidi škola, ulica, uniforma, ili bilo šta po čemu se može pronaći gdje je?
Da li je dijete golo, u kadi, ili u trenutku plača, bijesa ili stida?
Da li ovo objavljujem za njega, ili za sebe, za lajkove i potvrdu da sam dobra mama?
Ako je dijete dovoljno veliko, da li sam ga pitala, i da li bih prihvatila njegov odgovor ne?
Ako je na bilo koje od prva tri pitanja odgovor da, fotografija ostaje u telefonu ili ide samo u zatvorenu grupu ljudi koje stvarno poznaješ.
Sitnice koje mnogo znače
Isključi lokaciju u postavkama kamere.
Objavljuj s vremenskim odmakom, ne uživo sa igrališta.
Snimi leđa, ruke, sjenu. Emocija trenutka ostaje, a lice djeteta ostaje njegovo.
Pitanje „šta smijem objaviti“ je zapravo pitanje granica. O tome kako djetetu od malena dati pravo na svoje „ne“ pisala sam u tekstu šta učim svoje dijete o granicama.
Odakle ovo znam: Children’s Commissioner for England, Who knows what about me?, 2018.
Postavi pet pitanja. Isključi lokaciju. Ostavi djetetu lice za kad odraste.
Koja tvoja fotografija iz djetinjstva bi te danas posramila da je neko nekad objavio za cijeli grad, i šta bi tada voljela da je tvoja mama znala? 🤍