Nisi hladna majka zato što te zaboli dok grliš svoje dijete.
Taj bol ima ime. To je trenutak kad tijelo prvi put vidi, izbliza, ono što je tebi falilo.
Kažeš djetetu „smiješ biti tužno“. I u sebi čuješ glas iz osamdesetih: „prestani cmizdriti ili ću ti dati razlog“.
Tuga koju niko ne spominje
Kad daješ djetetu strpljenje koje ti nisi dobila, u tebi se desi nešto čudno. Nekad tuga. Nekad bijes na svoju mamu. Nekad čak mala, sramotna zavist prema vlastitom djetetu, jer ono ima ono što ti nisi.
Ovo je popularno psihološko tumačenje, ne dijagnoza. Ali žene koje ga prepoznaju obično kažu isto: mislila sam da sam jedina.
Nisi jedina. Nisi loša.
Šta istraživanja govore o prekidanju kruga
Psiholozi koji proučavaju privrženost koriste izraz zarađena sigurnost. Tako opisuju odrasle koji o teškom djetinjstvu govore jasno, povezano i bez poricanja, a ipak imaju siguran način vezivanja sa bliskim ljudima.
Glenn Roisman i saradnici su 2002. godine objavili rad na osnovu istraživanja koje je pratilo ljude 23 godine, od bebe do odrasle dobi. Nalazi su složeniji nego što se obično prepričava. Pokazali su da sjećanje na djetinjstvo nije uvijek isto što i ono što se tada zaista dešavalo, i da raspoloženje odrasle osobe boji to sjećanje.
Ali jedna poruka ostaje iz cijele ove oblasti istraživanja. Nije presudno samo šta ti se desilo. Važno je i koliko razumiješ svoju priču. Nije to isto što i oprostiti. Nego moći je ispričati bez da te preplavi ili da je uljepšaš.
Obrasci koje nosiš bez da znaš
Tišina kao kazna, koja traje danima. O tome sam pisala u tekstu ignorisanje kao kazna.
Krivica kao alat. „Zbog tebe me boli glava.“ Više u tekstu o emocionalnoj ucjeni.
Ljubav koja se zaslužuje ocjenama, poslušnošću i time da ne praviš probleme.
Nijedan od ovih obrazaca ne izgleda kao zloća. Izgledaju kao „tako se odgajalo“. Upravo zato ih je teško uhvatiti kad izlete iz tebe.
Odakle krenuti
Zapiši rečenice koje si slušala kao dijete, a koje ti danas izlete prve kad si umorna. To je tvoja karta.
Kad rečenica izleti, ne prepadaj se. Popravi. Kako izgleda popravak, pisala sam u tekstu djeca pamte mamu koja se vrati.
Dozvoli sebi tugu za onim što nisi dobila. Tuga nije nezahvalnost prema mami. To je poštovanje prema djevojčici koja si bila.
A ako te priča preplavljuje, razgovor sa psihoterapeutom nije luksuz. To je jedan od najdirektnijih načina da krug stane kod tebe.
Kad obrazac prepoznaš tek u svom glasu
Tišina, krivica, ljubav pod uslovom. Mnoge od nas su ove obrasce prvo živjele kao djeca, pa ih poslije prepoznale u vezi. U Mračnom znanju sam ih razložila jedan po jedan, da ih možeš imenovati, i kod drugih i kod sebe.
Odakle ovo znam: Roisman i saradnici, Earned-secure attachment status in retrospect and prospect, Child Development, 2002.
Zapiši stare rečenice. Popravi kad izlete. Dozvoli sebi tugu.
Koju rečenicu svoje mame si se zaklela da nikad nećeš reći, a jednog dana si je čula iz svojih usta? 🤍