Sve je na svom mjestu, a pitanje se javlja svejedno
Imaš posao, porodicu, krov nad glavom, i onda usred obične srijede, dok pereš suđe, pitanje dođe niotkuda. Da li sam sretna? Nema krize koju možeš da pokažeš, nema razloga koji stane u jednu rečenicu, samo pitanje koje se ne da ućutkati.
Osjećaš se krivom čak i što pitaš, jer izgleda da nemaš pravo da budeš nezadovoljna kad na papiru sve stoji dobro.
Kriza kasnih tridesetih nije o tome da ti nedostaje nešto
Nije nužno da ti nedostaje partner, posao ili dijete. Nekad ti nedostaje osjećaj da si ti izabrala ovaj život, a ne da si u njega jednostavno kliznula, korak po korak, dok se nisi zapitala kako si tu stigla.
Razlika između nezadovoljstva i nesretnosti
Možeš biti zadovoljna sa svojim izborima i istovremeno osjetiti da nešto nedostaje. To nije kontradikcija. To je znak da si osoba koja i dalje raste, ne osoba koja je pokvarila svoj život.
Pitanje ‘da li sam sretna’ traži akciju, ne odgovor
Ne treba ti savršen odgovor da bi to pitanje prestalo da se javlja. Treba ti jedna promjena, koliko god mala, koja pokazuje da si čula pitanje i da mu odgovaraš djelom, ne izgovorom.
Starija sestra bi ti rekla
Pitanje koje se ponavlja nije znak da je tvoj život pogrešan. Znak je da ti je dosta da samo prolaziš kroz njega, i da je vrijeme da počneš da ga biraš.
Za kraj
Ako si se prepoznala u ovom tekstu, sačuvaj ga za dan kad ti opet dođe da se pitaš jesi li zakasnila sa sopstvenim životom. Kasne tridesete nisu kraj ničega. One su prvi put da živiš život koji je zaista tvoj, a ne onaj koji se od tebe očekivao.
