Nisi rastresena. Pretrpana si.
Dugo sam i ja mislila da je problem u meni. Da se trebam bolje organizovati, napraviti aplikaciju, kupiti planer. Nije pomoglo, jer problem nije bio u planeru.
Posao koji se ne vidi dok ga neko ne prestane raditi
Djetetu su patike postale male. U subotu je rođendan, treba poklon. Kontrola kod pedijatra je za dvije sedmice. Nestaje deterdženta. Učiteljica je tražila potpisanu saglasnost do petka.
Ništa od ovoga nije teško. Ali neko sve to mora primijetiti, zapamtiti i provjeriti. I taj neko je najčešće mama.
Ovo se zove mentalno opterećenje, ili kognitivni rad u kući. Ne vidi se na slici. Vidi se tek kad ga niko ne uradi.
Šta je pokazalo istraživanje na 35 parova
Sociologinja Allison Daminger sa Harvarda razgovarala je sa 35 parova o tome ko u kući šta radi. Objavila je rad 2019. godine.
Podijelila je taj nevidljivi rad u četiri koraka:
- Predvidjeti da nešto treba.
- Istražiti mogućnosti.
- Odlučiti šta će se uraditi.
- Pratiti da li je odluka upalila.
U 26 od 32 para muškarac i žena, žena je radila više ovog posla. Ali najzanimljiviji je bio treći korak. Žene su predviđale i istraživale, a muškarci su se često uključivali tek kad je trebalo izabrati između dvije ponuđene opcije.
Poznato ti je? „Ti mi samo reci koji vrtić.“
Na nivou svijeta, prema Međunarodnoj organizaciji rada, žene obave 76,2 posto ukupnog neplaćenog rada brige. I to je samo onaj dio koji se može izmjeriti satima.
Zašto si umorna i kad on uradi puno
Jer on radi zadatke, a ti nosiš projekat.
On odvede dijete kod zubara. Ti si se sjetila da je vrijeme, našla termin, podsjetila ga dan ranije i poslije pitala šta je doktorica rekla.
Njegov dio traje sat. Tvoj traje tri sedmice i nikad se ne isključi, ni na poslu, ni u krevetu u ponoć. Ako taj stalni kognitivni rad počne izlaziti kroz razdražljivost i bijes, pročitaj i šta ti majčinski bijes pokušava reći.
Prenesi cijelu oblast, ne zadatak
Spisak zadataka ne pomaže, jer onda ti postaješ šef koji dijeli spisak. To je opet tvoj mentalni posao.
Umjesto toga, izaberite jednu oblast koju on preuzima od prvog do zadnjeg koraka. Recimo odjeća i obuća. On primjećuje da je nešto malo, on bira, on kupuje, on pazi da zimska jakna postoji prije prvog snijega.
Najteži dio je tvoj. Ne podsjećati ga. Pustiti da jednom zakasni. Prihvatiti da će kupiti drugačije nego ti.
Ako se to ne desi, i dalje si ti ta koja nosi. O tome kako izgleda „pomaganje“ koje zapravo ne pomaže pisala sam u tekstu ne pomaže ti, on je roditelj.
Vježba za večeras
Uzmi papir i napiši sve što ove sedmice pamtiš za druge. Ne ono što radiš, nego ono na šta misliš.
Pored svake stavke napiši ko bi to primijetio da ti nestaneš na sedam dana.
Taj papir pokaži njemu. Ne kao optužbu, nego kao mapu. Ako ti se uz ovaj teret promijenio i osjećaj identiteta otkako si postala majka, pročitaj i šta je matrescencija.
Odakle ovo znam: Daminger, The Cognitive Dimension of Household Labor, American Sociological Review, 2019, opisano u JSTOR Daily. Podatak o neplaćenom radu: Međunarodna organizacija rada, 2018.
Zapiši. Predaj cijelu oblast. Ne podsjećaj.
Šta je to što samo ti pamtiš u vašoj kući, a nikad nisi rekla naglas koliko te to košta? 🤍